02.04. Svjetski dan svjesnosti o autizmu
Pojam autizam u psihijatriju uvodi E. Bleuer 1911., a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar L. Kanner 1943. i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje). U osnovi svih teškoća osoba sa poremećajima autističnog spektra su unutrašnje kočnice koje stoje na putu uspostavljanja socijalne interakcije, verbalne i neverbalne komunikacije, mogućnosti imaginacije te senzorne integracije. Naime, djeca sa autizmom vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, pa se s toga povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Stoga osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a što se odražava na njihovo ponašanje koje može biti vrlo neobično. Često se za osobe s autizmom kaže kako su u svom svijetu. Osobe s autizmom žive u istom svijetu kao i svi drugi, samo ga doživljavaju na drugačiji način. Pristupa li im se na adekvatan način, moguće je ući u njihov svijet. Nepravedno ih se smatra agresivnima, a nisu ništa agresivniji od prosječnih ljudi. Osobe s autizmom mogu razviti talent u nekim područjima (muzici, slikarstvu, kiparstvu, matematici, sposobnost pamćenja raznih podataka, određivanje datuma, reproduciranje riječi na nepoznatom jeziku, bez znanja značenja riječi i dr.), te ukoliko imaju izrazitu sposobnost (talent) za jedno područje nazivamo autist-savant. Bliskim osobama itekako znaju pokazati emocije. Stoga postanimo bliski s njima i upoznajmo emocije kroz njihov svijet.
